понедељак, 30. мај 2011.

STRUJA IZ PUSTINJE ZA EVROPU


     Pogoni za eksploataciju solarne energije u Sahari – i to u velikom broju, trebalo bi u budućnosti da obezbede veliku količinu električne energije za Evropu. To je vizija projekta koji se zove "Dezertek"…


Gerhard Kniz, otac "Dezerteka"
     "Koncept 'Dezertek' spaja najbolje svetske lokacije za korišćenje sunčeve energije, a to su pustinje, i najbolju svetsku tehnologiju najrazvijenijih zemalja sveta", kaže Gerhard Kniz, suosnivač fonacije "Dezertek" i tvorac ideje o proizvodnji struje u pustinji za udaljene potrošače. "Razvijene i pustinjske zemlje mogu da sarađuju na više nivoa u proizvodnji čiste energije i da proizvedu stotinu puta više struje nego što čovečanstvu treba", kaže Kniz.
     Sunce u Sahari sija mnogo jače nego u Evropi i zato su solarne elektrane u severnoj Africi znatno efikasnije od onih u centralnoj Evropi. Nije reč samo o solarnim ćelijama već i o solarno-termičkim elektranama koje, uz pomoć velikih ogledala, zagrevaju vodu i pretvaraju je u paru koja zatim pokreće turbine za proizvodnju struje. "To je prednost koja omogućava da se solarna energija prikupljena tokom dana sačuva i tokom noći. Dakle solarna energija može da se isporučuje bilo kada", objašnjava Kniz.
     Od pustinjske struje neće profitirati samo Evropa koja ulaže, već i severna Afrika odnosno Maroko, Egipat i Tunis, gde bi trebalo da se otvore nova radna mesta, nada se solarni pionir: "Mi imamo tehnologiju, ali ne i mogućnosti. Oni imaju mogućnosti, ali ne i tehnologiju. Ako uspemo da dve države okupimo oko zajedničkog projekta, dobićemo i energiju i razvoj Severne Afrike i zaštitu klime".
     Sumnje u dobre namere Evrope
     Postoji međutim strah kod potencijalnih severnoafričkih partnera da Evropa u stvarnosti nije zainteresovana za ravnopravno partnerstvo već samo za struju i to što je moguće jeftiniju. "Istorija nas uči da Evropa dobija ono što želi bez obzira na ta da li to ljudi hoće ili ne", kaže Abdelaziz Benouna, bivši generalni sekretar marokanskog Centra za istraživanje i tehnologiju. "Pitanje je da li Evropa ide u pravcu partnerstva i saradnje? To bi moglo da dovede do sinergije o kojoj sanjamo. Nadam se da će to biti i prihvaćeno. Mi moramo tako, nemamo drugog izbora."
     U "Dezertek" sumnjaju i u Evropi. Neki sugerišu da bi sa projektom trebalo sačekati dok se politička situacija na nemirnom severu Afrike ne smiri. Ali Gerhar Kniz je sasvim drugačijeg mišljenja: "Sa političkim promenama u severnoafričkim zemljama, mogao bi da se napravi veliki korak napred. Prethodne vlade bile su pre svega zainteresovane da osiguraju svoj položaj i zadrže moć, a nove moraju da se pobrinu za to da ljudima obezbede razumne životne uslove i to kroz otvaranje novih radnih mesta."
     Baš zato bi trebalo ulagati u "Dezertek" jer to podržava demokratizaciju severne Afrike, smatra Abdelaziz Benouna. "Polažem velike nade u to da će demokratska Evropa ubuduće pomagati našu demokratiju, a ne kao do sada diktatore. Onda će postojati dobra osnova za saradnju."
     Još se ne zna ko će i koliko morati da izdvoji za pustinjske elektrane. Prvi korak najavljuje Evropska unija – 30 miliona evra investicija za pilot projekte, za sada u Egiptu i Maroku.
Autori: Frank Grotelišen / Ivan Đerković
Odgovorni urednik: Nemanja Rujević

GLEDAO SAM KAKO MI ODVODE BRATA

     BEOGRAD - Hasan Nuhanović godinama nakon masakra u Srebrenici nadao se da će pronaći majku, oca i brata među živima.


     Ono što se dogodilo jula 1995. godine, prilikom pomaganja u rekonstrukcijama masakra, objašnjavao je kao krajnju epizodu masovnog ubijanja. Njegova porodica bila je među poslednjima koje su ostale u zaštićenoj zoni UN.

     - Prišli su mi i rekli da prevedem porodici: "Morate odmah krenuti!" Plakao sam. Brat, koji je imao 19 godina, sedeo je na stolici. Moji su roditelji znali šta će se desiti, pokušali su da me smire i razmišljali su da ako njihov stariji sin može da preživi, neka tako bude - seća se mračnih scena Nuhanović, koji je radio za UN kao prevodilac.


     "Hasane, ostani, tvoj brat će biti sa nama", reči su koje su mu se zauvek urezale u sećanje. Ubeđivali su ga da će sve biti dobro. 
 

     - Išao sam za njima i vikao: "Idem sa vama". Brat se okrenuo i počeo da viče: "Ne ideš sa nama, ostaješ jer možeš". To je bio poslednji put da sam video svoju porodicu - prepričavao je Hasan Nuhanović.
 

     Porodica Nuhanović sastala se 15 godina kasnije i to na 15. godišnjicu genocida, kada je održana komemoraciji i sahrana 775 žrtava čiji su posmrtni ostaci identifikovani tek 2010. godine. Među njima su bili njegovi majka Nasiha i brat Muhamed. Posmrtne ostatke oca Ibra, Hasan je pokopao na ceremoniji na Memorijalnom groblju Potočari 11. jula 2007. godine. 
 

     U godinama nakon zločina u Srebrenici Hasan je sarađivao i sa drugim preživelima i organizacijama, koje zastupaju porodice srebreničkih žrtava na projektovanju i izgradnji Memorijalnog centra i grobalja Srebrenica-Potočari gde danas radi.

    Napisao je knjigu "Pod zastavom UN", tužio je UN i podneo tužbu holandskim civilnim sudovima protiv Holandije i tužio komandanta holandskog bataljona u Srebrenici Toma Karemansa i njegovog zamenika Roba Frankena holandskom vojnom sudu u kojoj se tvrdi da su saučesnici u ratnim zločinima i genocidu.
S. Š. (29. 05. 2011.)

GENERAL RATKO MLADIĆ: ŠEŠELJ JE KRETEN!

      BEOGRAD -  Sramota je kako se Vojislav Šešelj ponaša u Haškom sudu. Bruka sebe, ali bruka i državu! Ovako je, kako saznaje "Blic", Ratko Mladić, dojučerašnji najtraženiji haški begunac, opisao lidera radikala prilikom saslušanja u beogradskom Specijalnom sudu.


     Ratni komandant Vojske Republike Srpske nije obrazlagao svoje loše mišljenje o lideru radikala, jer ga niko nije ni pitao za Šešelja, ali ga je čak i psovao i oslovljavao pogrdnim nazivima kao što je "kreten".

     Poznato je da su u postupak, koji se protiv Šešelja vodi u Haškom tribunalu za ratne zločine, kao dokazni materijal uvršteni i dnevnici Mladića. Šešelj je pre toga u sudnici izjavljivao kako su "Mladić i Karadžić njegovi prijatelji" i govorio je da stalno komunicira sa njima preko posrednika dok su ratni predsednik i vojni komandant Republike Srpske još bili u bekstvu.
 

     Lider radikala se na haškom suđenju pozivao na navodne informacije "svog prijatelja Ratka Mladića". Te "informacije" je koristio prilikom pokušaja da opovrgne iskaz Safeta Sejdića, koji je svedočio da je 9. novembra 1993. godine, tokom napada srpskih snaga na Nišićku visoravan kod Olova, video Šešelja sa Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem. 

     Predsednik SRS je čak citirao navodne Mladićeve reči: 

     - Moj prijatelj Ratko Mladić poručio je da komanda srpske vojske nikada ne bi dozvolila da se tri tako istaknute srpske vojne i političke veličine nađu na jednom mestu zato što bi jedna granata mogla sve da nas ubije. To bi bila neprocenjiva šteta!
 

     S druge strane, Šešelj je na sve načine pokušao da ospori da se Mladićevi dnevnici uvrste u dokazni materijal protiv njega i čak je generala Manojla Milovanovića, nekadašnjeg načelnika Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, koji je svedočio da su dnevnici autentični, vređao i nazivao alkoholičarem.

     Vođa radikala se u pokušaju osporavanja autentičnosti dnevnika pozvao i na pisanje zagrebačkog "Globusa", koji je objavio tekst "Mladićevi dnevnici ili velika prevara". 
 

     Nakon veštačenja grafologa, koji je nesporan Mladićev rukopis uporedio sa ovim iz dnevnika i potvrdio autentičnost, Haški sud je doneo odluku da se beleške ratnog komandanta bosanskih Srba uvrste u dokaze.

     Dokazi u 13 izvoda

     Na zahtev Haškog tužilaštva u postupku protiv Vojislava Šešelja za ratne zločine uvršteno je 13 izvoda iz dnevnika Ratka Mladića. U podnesku Tužilaštva se navodi da su delovi Mladićevih dnevnika relevantni za dokazivanje postojanja i primene udruženog zločinačkog poduhvata sa ciljem trajnog uklanjanja nesrba iz delova Hrvatske, Vojvodine i BiH od 1991. do 1995. godine, zašta se tereti Vojislav Šešelj.


     Dnevnike je srpska policija otkrila 23. februara 2010. godine u kući porodice Mladić u beogradskoj ulici Blagoja Parovića. Generalovi zapisi su bili skriveni u zidu i otkriveni su posebnom tehnikom.
 

     Mladićeve beleške prilično su optužujuće za Šešelja i neke paravojne jedinice Srpske radikalne stranke. Ratni komandant Vojske Republike Srpske je 9. maja 1992. na sastanku sa predstavnicima Druge vojne oblasti JNA zabeležio da je general Momčilo Perišić "uništio" Mostar, a da su mu u tome pomogli "Šešeljevi ljudi", među kojima je i vojvoda Oliver Baret.
 

     Ilustrujući dokaznu vrednost beležaka, zastupnik optužbe Matijas Markusen citirao je na suđenju Mladićeve navode o sastanku sa političkim i policijskim liderima iz Zvornika, koji su ga 30. juna 1992. godine izvestili o dejstvima paravojnih jedinica pod vođstvom Željka Ražnatovića Arkana i Šešelja.

     Iz Mladićevih beležaka sa tog sastanka, po tužiocu, vidi se kako je izgledala primena udruženog zločinačkog poduhvata u istočnoj Bosni.

     Zapis sa tog sastanka, kako tvrdi Tužilaštvo, pokazuje da je etničko čišćenje tog područja izvedeno u saradnji srpskih opštinskih vlasti, Teritorijalne odbrane, MUP Srbije, kao i Ražnatovićevih i Šešeljevih dobrovoljaca. 
 

     Mladić je tada zabeležio da su "Žute ose" pod vođstvom Vojina Vučkovića Žuće, čije zločine ni Šešelj tokom suđenja nije osporavao, poslate u Zvornik od strane SRS iz Beograda. 
 

     Mladić je u dnevnicima zapisivao i negativne stvari za različite paravojne jedinice pa tako i za Dragana Vasiljkovića. Zanimljivo je da se Šešelj u jednoj svojoj knjizi poziva na Mladićeve izjave o Vasiljkoviću u kojima prema pisanju lidera radikala komandant Vojske Republike Srpske kaže da je "Kapetan Dragan na perfidniji način vršio pljačke u odnosu na Arkana".
Vuk Z. Cvijić (29. 05. 2011.) 


PONOVO JASNO GDE JE KOREN NASILJA U SRBIJI


     Novi Sad, 30. maj - Liga socijaldemokrata Vojvodine najoštrije osuđuje sinoćnje nasilje u Beogradu i očekuje da svi huligani budu najstrožije kažnjeni.
 
     Sve što se desilo još jednom pokazuje gde je koren nasilja u Srbiji i zašto je Srpska radikalna stranka trebalo da bude zabranjena. Takođe, ponovo se vidi i zašto bi Ustavni sud trebalo da zabrani Obraz i ostale neonacističke i ekstremističke organizacije.
 
     Srpska radikalna stranka definitivno snosi odgovornost za sve što se desilo tokom i nakon mitinga.
 
     Prisustvo vođe Obraza Mladena Obradovića sinoćnjem mitingu, sigurno je dodatno ohrabrilo huligane, podsetivši ih na blage kazne na koje su on i njegovi pomagači osuđeni zbog organizovanja napada na policiju i razbijanje Beograda tokom Parade ponosa 10. oktobra u kojem je povređeno 140 ljudi.
 
     Podsetimo, za to divljanje pred lice pravde još nisu izvedeni njihovi politički inspiratori, mentori, nalogodavci i finansijeri. 

Biro za informisanje 
Lige socijaldemokrata Vojvodine

SLOBODNA VOJVODINA BROJ 50, Januar 2010