уторак, 1. новембар 2011.
GADAFIJEV TESTAMENT: AKO BOG HOĆE, UMREĆU ZA SVOJ NAROD
Početkom aprila, više od sedam meseci pre nego što će ga zverski ubiti, Gadafi je napisao testament - svoju poruku libijskom narodu, svojoj afričkoj, arapskoj i muslimanskoj braći i sestrama, ali i celom civilizovanom svetu.
U ime Boga, blagodarnog i milostivog...
Već 40 godina - ili možda duže, ne sećam se - radim sve što mogu kako bih ljudima obezbedio kuće, bolnice i škole, a kad su bili gladni, davao sam im hranu. Čak sam od Bengazija, koji je bio pustinja, napravio plodnu zemlju. Izborio sam se s napadima onog kauboja Regana. Kad je on ubio moju usvojenu ćerku, hteo je da ubije mene, a umesto mene, ubio je to nevino dete. Onda sam pomagao mojoj braći i sestrama iz Afrike novcem za Afričku uniju.
Radio sam sve što sam mogao kako bi ljudi razumeli koncept prave demokratije, u kojoj narodni komiteti upravljaju zemljom. Ali to nikad nije bilo dovoljno, kao što mi neki kažu, jer čak i neki koji imaju kuće sa 10 soba, nova odela i nameštaj nikad nisu bili zadovoljni.
Tako sebični, uvek su zahtevali još. Govorili su Amerikancima i drugima koji su dolazili da su im potrebni "demokratija" i "sloboda", ne shvatajući da je to koljački sistem u kojem veliki psi jedu male pse. Ali oni su bili začarani tim rečima, ne shvatajući da u Americi nema besplatnih lekova, nema besplatnih bolnica, nema besplatnih kuća, nema besplatnog obrazovanja, nema besplatne hrane, osim kada ljudi prose ili staju u dugačke redove da bi dobili činiju supe.
Ne, bez obzira na to što sam radio, nekima nikad nije bilo dosta. Ali drugi, drugi su znali da sam ja sin Gamala Abdela Nasera (bivšeg egipatskog predsednika), jedinog pravog arapskog i muslimanskog vođe koga smo imali posle Saladina. On je uzeo Suecki kanal za svoj narod, a ja sam uzeo Libiju za svoj narod, i pokušavao da idem njegovim stopama, da moj narod bude slobodan od kolonijalne dominacije - od lopova koji bi krali od nas.
Sada me napada najveća sila u vojnoj istoriji, moj mali afrički sin, Obama, hoće da me ubije, da oduzme slobodu našoj zemlji, da nam uzme naše besplatne kuće, naše besplatne lekove, naše besplatno obrazovanje, našu besplatnu hranu, i da sve to zameni američkim lopovlukom koji se zove kapitalizam. Ali svi mi u Trećem svetu znamo šta to znači - znači da korporacije upravljaju državama, da upravljaju svetom i da narod pati.
Dakle, za mene nema alternative. Ja moram da se borim i, ako Bog tako hoće, da umrem prateći njegov put, put koji je našu državu učinio plodnom zemljom, bogatom hranom i zdravljem, i čak nam omogućio da pomognemo našoj afričkoj i arapskoj braći i sestrama da rade ovde sA nama, u Libijskoj Džamahiriji.
Ne želim da umrem, ali ako dođe do toga - da bih spasao ovu zemlju, svoj narod, sve hiljade njih koji su svi moja deca - neka bude tako.
Neka ovaj moj testament bude moj glas svetu, glas da sam ustao protiv krstaških napada NATO, ustao protiv okrutnosti, ustao protiv izdaje, ustao protiv Zapada i njegovih kolonijalnih ambicija, i da sam stajao zajedno sa svojom afričkom braćom, sa svojom pravom arapskom i muslimanskom braćom, kao svetionik.
Dok su drugi gradili zamkove, ja sam živeo u skromnoj kući i u šatoru. Nikad nisam zaboravio svoju mladost u Sirtu, nisam uludo trošio naše nacionalno bogatstvo i, kao Saladin, naš veliki muslimanski vođa, koji je spasao Jerusalim za islam, za sebe sam uzimao malo...
Na Zapadu me neki zovu ludakom, ali oni znaju istinu, pa ipak nastavljaju da lažu, oni znaju da je naša zemlja nezavisna, slobodna i da nije u kolonijalnim kandžama. Oni znaju da je moja vizija jasna, da je moj put jasan za moj narod i da ću se do poslednjeg daha boriti za našu slobodu. Neka nam svemoćni Bog pomogne da ostanemo verujući i slobodni.
For 40 years, or was it longer, I can't remember, I did all I could to give people houses, hospitals, schools, and when they were hungry, I gave them food. I even made Benghazi into farmland from the desert. I stood up to attacks from that cowboy Reagan. When he killed my adopted orphaned daughter, he was trying to kill me; instead he killed that poor innocent child.
I helped my brothers and sisters from Africa with money for the African Union; I did all I could to help people understand the concept of real democracy, where people's committees ran our country. But that was never enough, as some told me, even people who had 10-room homes, new suits and furniture, were never satisfied. As selfish as they were they wanted more, and they told Americans and other visitors they needed "democracy" and "freedom", never realizing it was a cut-throat system, where the biggest dog eats the rest.
But they were enchanted with those words, never realizing that in America, there was no free medicine, no free hospitals, no free housing, no free education and no free food, except when people had to beg or go to long lines to get soup.
No, no matter what I did, it was never enough for some, but for others, they knew I was the son of Gamal Abdel Nasser, the only true Arab and Muslim leader we've had since Salah'a'Deen, when he claimed the Suez Canal for his people, as I claimed Libya, for my people. It was his footsteps I tried to follow, to keep my people free from colonial domination -- from thieves who would steal from us...
Now, I am under attack by the biggest force in military history. My little African son, Obama, wants to kill me, to take away the freedom of our country, to take away our free housing, our free medicine, our free education, our free food, and replace it with American style thievery, called "capitalism".
But all of us in the Third World know what that means, it means corporations run the countries, run the world, and the people suffer. So, there is no alternative for me, I must make my stand, and if Allah wishes, I shall die by following his path, the path that has made our country rich with farmland, with food and health, and even allowed us to help our African and Arab brothers and sisters to work here with us, in the Libyan Jammohouriyah.
I do not wish to die, but if it comes to that, to save this land, my people, all the thousands who are all my children, then so be it.
Let this testament be my voice to the world, that I stood up to crusader attacks of NATO, stood up to cruelty, stood up to betrayal, stood up to the West and its colonialist ambitions, and that I stood with my African brothers, my true Arab and Muslim brothers, as a beacon of light. When others were building castles, I lived in a modest house, and in a tent. I never forgot my youth in Sirte, I did not spend our national treasury foolishly, and like Salah'a'deen, our great Muslim leader, who rescued Jerusalem for Islam, I took little for myself.
In the West, some have called me "mad", "crazy", but they know the truth and continue to lie. They know that our land is independent and free, not in the colonial grip, that my vision, my path, is, and has been clear and for my people and that I will fight to my last breath to keep us free. May Allah almighty help us to remain faithful and free.
~ by Muammar Gaddafi ~
April 17, 2011
LIBIJA: NATO ODLAZI - ISTORIJA JE MAJKA MUDROSTI, ALI JE PIŠU POBEDNICI
Od danas libijska privremena vlada preuzima punu odgovornost za nacionalnu bezbednost sa zadatkom obnove i vraćanja reda u zemlji.NATO odlazi posle 7 meseci kampanje u Libiji. Savet bezbednosti UN-a je 27.oktobra glasao za uklanjanje no-fly zone nad Libijom. NATO akcija pokrenuta je pod mandatom UN-a, nakon izveštaja da je libijski vođa, pukovnik Moamer Gadafi koristio teško naoružanje i avijaciju u borbi protiv opozicije.
Mnoga od tih izveštaja, potpomognuta ogromnom ratno-huškačkom propagandom zapadnih mainstream medija, naročito katarske Al Jazeere, kasnije su se pokazala preteranim, a mnoga i lažnim.
Tokom 7 meseci NATO je izveo više od 26.000 letova, od kojih 9.600 sa borbenim delovanjem. NATO je takođe imao stacioniranih 296 ratnih brodova u libijskim teritorijalnim vodama.
NATO je kritikovan da je prekršio ovlašćenjai rezolucije UN-a, prema kojoj je imao mandat zaštite civila, i da se de facto stavio na stranu jedne od zaraćenih strana u sukobu.
Takođe je široko kritikovan za naoružavanje pobunjenika oružjem, suprotno embargu UN-a, a naročito zbog "zatvaranja očiju" na prisutnost vojnika Katara i UAE koji su se borili protiv Gadafija.
Prema izveštajima nove libijske vlade u sukobima je poginulo najmanje 30.000 ljudi. Nema podataka koliko je civilnih žrtava ubijeno od strane NATO-a, iako su već na početku bombardovanja, Gadafijevi lojalisti uredno prijavljivali civilne žrtve u vazdušnim napadima.
Teško je verovati da će se rušitelji Gadafijevog režima toliko moralno uzvisiti da iznesu istinite podatke, nakon brojnih izveštajima o masovnim pogubljenjima Gadafijevih pristalica, prisilnih deložacija, pljački i razbojništava. Naročito nakon što su okolnosti oko smrti bivšeg vođe vrlo sumnjive. Očito je da je pukovnik Gadafi bio mučen i pogubljen. Postoje strahovi kako će se sekularna socijalistička država pod Gadafijem sada pretvoriti u fundamentalističku naciju pod vladavinom šerijatskog prava.
(izvor: RT)
Prema pisanju, još u septembru, Thomasa C. Mountaina, nezavisnog novinara koji trenutno živi u Africi i koji je bio član mira 1. SAD delegacije u Libiji 1987., procenjuje se da je u NATO napadima palo više od 30.000 bombi na Libiju, sa prosekom od "dva civila ubijena u svakom napadu." Dakle, Mountain procenjuje da je otprilike 60.000 libijskih civila ubijeno je od strane vazdušnih udara NATO-a samo do kraja avgusta.
Ubrzo nakon toga, kada su pobunjeničke snage započele opsadu Sirta, Moussa Ibrahim, portparol sada pokojnog libijskog vođe Moamara Gadafija, izjavio je Rojtersu telefonom 19. septembra kako je "u poslednjih 17 dana, više od 2.000 stanovnika u gradu Sirt ubijeno u vazdušnim napadima NATO-a."
(izvor: Russia Today)
Dve istinite, ali po svemu oprečne poslovice: "Istorija je majka učenja" i "Istoriju pišu pobednici", više nego ikada, danas imaju težak zadatak pronalaženja istine. Istinom bi se trebala baviti nauka, tj. istoričari. Ali kad "istinu" pokreće propaganda i mas-mediji u službi pobednika, istorijska potraga za istinom, tj. lažima izgubiće se u smicalicama i marketingu gde će mediji, a ne svedoci vremena, određivati svoje viđenje, svoju istinu i svoj nazor o tome šta se dogodilo u Libiji, preteške 2011. godine. Ali, jedno je sasvim pouzdano - istina će ostati sakrivena duboko ispod peščanih dina. Raznosiće je blagi vetrovi i snažne pustinjske oluje. U medijima koji upravo pišu istoriju Libije, teško ćemo je pronaći.
Nažalost, onima malobrojnima koji vode svet i upravljaju sudbinama milijardi ljudi, dosadašnja istorija je dokazala da im ne možemo verovati:
"Nemačka vlada želi sve probleme sa drugim vladama rešiti na miroljubiv i civilizovan način. Ne, Nemci neće nikoga napadati i neće okupirati nikoga." (Adolf Hitler, 01.01.1939.)
"Svet će primetiti da je atomska bomba bačena na Hirošimu pala na vojnu bazu. Atomska bomba je spasila milione života" (bivši američki predsednik Truman, 06.08.1945.)
"Suočite se sa činjenicom, američki ratni brod napali su komunisti u internacionalnim vodama i na taj način pojačali neprijateljstvo." I tako je počeo Vijetnamski rat. Bivši američki predsednik Lindon Džonson, 04.08.1965., dodao je: "Koliko ja znam, naša vojska tamo puca na kitove."
"Nisam prevarant", rekao je bivši američki predsednik Ričard Nikson, odbijajući napade i optužbe za svoje sudelovanje u Votergejt skandalu.
"Pronašli smo oružje za masovno uništenje. Iračka vlada i vođa Sadam Husein proizvode neke od najubitačnijih oružja ikada proizvedenih na kugli zemaljskoj" (bivši američki predsednik George Bush. 17.03.2003.)
"USS Marine je potopljena od strane španske mine u Havanskoj luci na Kubi i američki narod je zgrožen takvim ničim isprovociranim brutalnim napadom." (bivši američki predsednik Vilijem MekKinli, 1897-1901.)
"Nisam imao seksualne odnose sa gospođicom Levinski. Nikad nisam nikome lagao, ni jedanput. Nikada. Ove optužbe su lažne. Hvala na pažnji. Trebam da se vratim nazad na posao za američki narod." (bivši američki predsednik Bil Klinton, 26.01.1998.)
AMERIČKI SENATOR BERNI SANDERS: ''KLASNI RAT U SAD-U JE VEĆ POČEO''
Nezavisni senator Berni Sanders iz savezne države Vermont u jučerašnjem razgovoru rekao je kako je klasni rat u SAD-u već otpočeo, a za sada pobeđuje vladajuća elita. Korporacije zarađuju milijarde i pritom izbegavaju plaćanje poreza, dok se u isto vreme nastoje srezati svi socijalni programi od kojih zavisi veliki broj stanovnika. Rekao je kako infrastruktura u SAD-u naglo propada, navodeći pritom pozitivan primer Kine koja ulaže 9% svog BDP-a u obnovu infrastrukture.Kao nezavisni senator, Sanders upućuje kritiku i Republikancima i Demokratama. Navodi kako postoje pojedini, ne savršeni, ali konkretni potezi koje su Demokrati spremni preduzeti kako bi se otvorila nova radna mesta. U tome ih u potpunosti opstruira Republikanska stranka koja nema nikakve volje da spase ekonomiju, jedini cilj im je što brže dovesti svog čoveka u Belu kuću.
Bernard "Berni" Sanders rođen je 1941. Obavlja dužnost senatora od 2007. Sanders je prva osoba u istoriji SAD-a izabrana za senatora, a da se politički deklariše kao socijalista ili socijal-demokrata.
(rawstory.com)
BAŠAR EL ASAD: DIRNETE LI SIRIJU, SPREMITE SE NA RAT
Predsednik Sirije Bashar al-Assad dao je prvi intervju za zapadne medije od početka krize u njegovoj zemlji koja traje već 7 meseci. U razgovoru za britanski Telgraph uputio je stroga upozorenja zapadnim silama da se prestanu mešati u unutrašnje probleme Sirije. Ako se zapad ipak odluči na uplitanje, Bliski istok će goreti - poručuje sirijski predsednik.
Assad takođe ističe kako on i njegova vlada u potpunosti rade u interesu naroda: "Odmah nakon početka protesta najavili smo reforme koje smo i spremni sprovesti. Nije nam u interesu servirati opijum za mase. U početku su ljudi na ulicama bili skeptični, ali sada vide da smo ozbiljni u svojim namerama - ti ljudi su sada na našoj strani i podržavaju rad ove vlade."
U razgovoru predsednik Assad takođe je i konkretno definisao problem i ko su zapravo "pobunjenici": "Ovo je borba između islamista i pan-arapskog sekularnog pokreta. Protiv pripadnika Muslimanske braće borimo se još od 50-ih, a ta borba traje i danas. Na našim ulicama nije policija nego vojska, a naša je vojska obučena da se bori protiv pripadnika Al Kaide i sličnih organizacija."
(telegraph.co.uk)
UTISAK NEDELJE (5): TAJ KOLAČ KOJI SADA TREBA TAMO POJESTI JE VRLO GORAK, A NISU GA ZAMESILI ONI KOJI GA SADA EKSKLUZIVNO KUSAJU
TAJ KOLAČ KOJI SADA TREBA TAMO POJESTI JE VRLO GORAK, A NISU GA ZAMESILI ONI KOJI GA SADA EKSKLUZIVNO KUSAJU.
UTISAK NEDELJE (4): DA NAM SE PRETI AKO NE BUDEMO AMNESTIRALI FAŠISTE I OKUPATORE, SVE REDOM, NAJEDANPUT JE TO SUMNJA U NEKU NAŠU PRIČU
DA NAM SE PRETI AKO NE BUDEMO AMNESTIRALI FAŠISTE I OKUPATORE, SVE REDOM, NAJEDANPUT JE TO SUMNJA U NEKU NAŠU PRIČU.
Пријавите се на:
Постови (Atom)