четвртак, 4. април 2013.

PRE 78 GODINA, 4. APRILA 1935. GODINE, TOKOM STUDENTSKOG PROTESTA UBIJEN JE STUDENT


     Pre 78 godina, 4. aprila 1935. godine, tokom studentskog protesta ubijen je student prava Žarko Marinović. Ubio ga je ljotićevac, student prava i član "Orjune" Slobodan Nedeljković. Taj dan se praznuje kao Dan studenata Beogradskog univerziteta.
     Tokom 1930-ih godina aktivnost revolucionarnog studentskog pokreta na Beogradskom univerzitetu je bila veoma razvijena - organizovani su česti protesti, štrajkovi i druge akcije. Vlast je raznim sredstvima pokušavala da suzbije tu borbu. Pošto ni osnivanje prorežimske desničarske "Organizacije jugoslovenskih nacionalista" (ORJUNA) nije dovelo do smanjenja aktivnosti revolucinarnog pokreta, vlast je odlučila da uvede Univerzitetsku policiju. Ovom predlogu su se oštro usprotivili studenti, ali i mnogi profesori.

     Komunisti su krajem marta organizovali veliki studentski štrajk čiji je početka bio zakazan za 3. april. Štrajk studenata otpočeo je 3. aprila i istovremeno je zahvatio sve univerzitete u zemlji - Beogradski, Zagrebački, Ljubljanski, Skopljanski i Subotički; i imao je jedinstven program i zahteve izložene u 16 tačaka. Ovaj dugotrajni štrajk završio se uspešno 28. aprila i poznat je pod imenom aprilski štrajk. Kao rezultat štrajka povučena je odluka o zavođenju policije na Univerzitetu, smenjen rektor Vladimir Ćorović i za novog izabran Dragoslav Jovanović.

     Nažalost, na samom početku štrajka, 4. aprila, pri pokušaju policije i studenata-orjunaša da zauzmu zgrade fakulteta, došlo je do velikih sukoba, od kojih je najveći i najtragičniji bio ispred zgrade Patološkog instituta Medicinskog fakulteta u kojem je ubijen student levičar Žarko Marinović. On se nalazio u grupi studenata ispred zgrade Fakulteta, kada je ljotićevac, student prava i član "Orjune" Slobodan Nedeljković nožem nasrnuo na njegovog kolegu, studenta prava Jovana Šćepanovića. Žarko je tada pritrčao da odbrani druga, i umesto njega primio dva smrtonosna uboda kamom u leđa.

     Vest o pogibiji Žarka Marinkovića odjeknula je širom Beogradskog univerziteta, a ubrzo se pročula i na drugim Univerzitetima. Ona je skrenula pažnju javnosti, izazvala opšte ogorčenje i još više ohrabrila studente u njihovoj borbi. Vlast je odmah nakon izvršene obdukcije, odlučila da sahrana bude istog jutra, na Novom groblju. Policija je pokušala da spreči studente, koji su opsedali zgradu mrtvačnice, da masovno prisustvuju njegovoj sahrani. Od ranog jutra 5. aprila, kolone od nekoliko hiljada studenata su iz raznih pravaca krenule ka Novom groblju. Pošto su od strane policije kolone zaustavljene, došlo je do sukoba studenata sa policijom u Grobljanskoj ulici (danas Ruzveltova ulica). Uprkos policijskim merama, studenti su čitavog dana obilazili Žarkov grob, koji se nalazio na periferiji groblja i polagali cveće.

     Vest o Žarkovom ubistvu i sahrani, veoma burno je odjeknula u njegovoj rodnoj Crnoj Gori. U nedelju 7. aprila, u njegovom rodnom selu Očinićima, kod Cetinja, bio je održan pomen uz prisustvo velikog broja naroda iz svih krajeva Crne Gore, koji je pretvoren u politički zbor. Njegova smrt je bila krupan politički događaj u Crnoj Gori i poslužila je za mnoge proteste širom Crne Gore, kao i za krvavi Belvederski skup, juna 1936. godine.

     Suđenje za Žarkovo ubistvo održano je juna 1936. godine. Ugledni advokati Nikola Đonović i dr Radoje Vukčević, ponidili su Žarkovoj porodici da ih besplatno zastupaju pred sudom, dok je ubicu Nedeljkovića branio lično Dimitrije Ljotić, uz podršku Milana Marjanovića. Nedeljković je na suđenju proglašen krivim i osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu.

     Sve do početka Drugog svetskog rata, studenti Beogradskog univerziteta su svake godine, uprkos zabrani, obeležavali 4. april - dan Žarkove smrti. Nakon oslobođenja, na devetogodišnjicu njegove smrti, 9. aprila 1945. godine njegov grob je bio uređen, a 4. jula 1954. godine na njemu je svečano otkrivena spomen-ploča. Istog dana doneta je odluka da se 4. april obeležava kao Dan studenata Beogradskog univerziteta.

Нема коментара:

Постави коментар