Društvo za istinu o NOB-u u Jugoslaviji, Odbor za Vojvodinu, proslavilo je juče 70 godina od jugoslovenskog ustanka u Drugom svetskom ratu. Po rečima potpredsednice Skupštine Vojvodine Maje Sedlarević, ovakva podsećanja na činjenice koje su dovele do antifašističkog ustanka u Jugoslaviji danas su neophodne zbog sve češćih pokušaja da se istorija falsifikuje.
– Danas postoje pokušaji umanjivanja značaja antifašističkog pokreta i njegove borbe u Drugom svetskom ratu – rekla je Maja Sedlarević. – Svi moramo uz veliki trud da radimo na tome da istorijske činjenice koje su nesporne dođu ponovo do izražaja. Sada imamo situaciju da se neki kvaziistoričari i pojedini političari veoma trude da se, prećutkivanjem i falsifikovanjem istorijskih činjenica, smanji veličina i značaj onoga što se na ovim prostorima desilo u Drugom svetskom ratu.
Po njenim rečima, antifašistički pokret je dao ogromne žrtve i podsećanja na tu tradiciju u Vojvodini su veoma bitna.
– Neke lekcije iz toga možemo naučiti i zaustaviti određene pojave u našem društvu, poput povampirenja nacionalizma i šovinizma – naglasila je potpredsednica vojvođanske skupštine.
Istoričar Ranko Končar je naglasio da, imajući u vidu kompleksne okolnosti pred Drugi svetski rat, nije bilo moguće da se ostvari više od jednog antifašističkog pokreta, a to je bio isključivo komunistički.
– Četnički i drugi pokreti u Jugoslaviji to nisu mogli biti jer su bili duboko nacionalistički, a antifašizam je u to vreme bio ideja koja je uveliko prevazilazila tako uska usmerenja kakvo je nacionalizam – objasnio je Končar.
– Svi takvi pokreti u Jugoslaviji do kraja rata postali su kolaboracionistički. Od Slovenije do Makedonije, u svakoj republici se to dogodilo usko nacionalnim pokretima.
Po njegovim rečima, zbog tih činjenica, danas je nerazumno insistirati na tome da je i četnički pokret antifašistički. On je objasnio da je Vojvodina od cele Jugoslavije bila u najspecifičnijem položaju.
Po njegovim rečima, da nije bilo takvog razvoja situacije i tako snažnog multinacionalnog antifašističkog pokreta, ni Vojvodina ne bi mogla tako brzo da se konsoliduje i počne da živi normalnim životom posle Drugog svetskog rata.
P. Klaić
Нема коментара:
Постави коментар