понедељак, 2. јул 2012.

DOBITNICA NOBELOVE NAGRADE ZA MIR, MAJRID KORIGAN MEGVAJER: NE RATU U SIRIJI






     Majrid Korigan Megvajer dobila je Nobelovu nagradu za mir 1976. (dok je ta nagrada još uvek nešto značila) zbog njenog aktivnog rada u svrhu postizanja mira u Severnoj Irskoj. Autorka je poznate knjige "Vizija Mira". Danas živi u Belfastu, u Severnoj Irskoj.
     Majrid Korigan Megvajer: U svom izuzetnom osvrtu "NE ratu u Siriji" progovara o onoj dubljoj dimenziji sirijske krize, koju možda često i zaboravljamo prateći veliku količinu informacija koje stižu svakodnevno iz te zemlje. Majrid Korigan Megvajer nas podseća da ne zaboravimo esenciju Sirije, a to je njen sekularni karakter. Glasove običnih, malih, ljudi koji se izuzetno ponose upravo takvom zemljom, zapadni mediji u potpunosti ignorišu.


     Da bi se još dodatno odvratila pažnja od te esencije, sirijske kriza se u poslednje vreme pokušava prikazati kao još jedan u nizu sektaških konflikata koji ne prestaju dok "dobri momci" ne uđu kako bi "stvorili mir".


     Megvajer u svom tekstu ističe još jednu izuzetno važnu činjenicu kada je reč o sirijskom konfliktu - do konačne istine se teško dolazi. Štaviše, kako vreme odmiče, istina se zajedno sa vremenom udaljava - zatrpava se pod tonama neumorne propagande koja i samu istinu svakodnevno nastoji dovesti pred iskušenje. Ali, istina je uvek prisutna, negde, i kako i Megvajer ističe nalazimo je "u magli protivrečne naracije".


     U subotu je održan ključan sastanak u Ženevi na kojem su se, nominalno, sve svetske sile složile da Siriji treba tranziciona vlada, ali, ističe Kofi Anan, o "njenoj strukturi mora odlučiti sirijski narod". To bi bile odlične vesti kada ne bi znali da su brojni članovi te konferencije svoj potpis na konsenzus dali sa "figom u džepu". Narod Sirije zaista mora biti taj koji će odlučiti, a da ima imalo konzistentnosti u modernoj politici međunarodna zajednica bi se potrudila da im to i omogući. Neka narod izabere, sa hiljadama posmatrača iz celog sveta ako je potrebno, pa neka napokon svi saznamo koja je stvarna želja naroda Sirije i kakvu zemlju zaista žele.


     Da, rešenje je prosto i jednostavno - rešenje je demokratija, i baš zato do njega neće doći. Očito se neki boje sirijske demokratije, verojatno zbog toga što znaju ili pretpostavljaju ishod iste.


     Majrid Korigan Megvajer: "NE ratu u Siriji"


     "Dok nam se predstavlja jedna perspektiva o tome šta se na terenu događa narodu Sirije, drugima su vrata zatvorena. Tražimo glasove kojima bi mogli verovati, glasove koji pozivaju na mir, trajno rešenje konflikta. Tražimo istinu jer istina je ta koja će osloboditi sirijski narod. Istina se teško nalazi, stoga kroz maglu protivrečne naracije moramo na kraju čuti glasove mudrosti, glasove muškaraca i žena Sirije koji pozivaju na mir.


     Mnogi danas možda misle da se u Siriji vodi borba za 'demokratiju' i 'slobodu'. Mogu nas zavesti da pomislimo da postoji čarobni štapić kojim se može u trenutku stvoriti demokratska zemlja, ali tako nešto ne postoji.


     Ukoliko je demokratija to čemu narod teži, onda se moraju boriti za nju na svoj način. Rečeno je da je grčka ideja demokratije ta da su ljudi podjednako vrednovani. To je nešto prema čemu svako društvo treba da teži u svakom trenutku svoje istorije, to je 'revolucionarni' koncept i nenasilna revolucionarna akcija. Cilj da svi budu vrednovani jednako. To je ideja, motivacija za bolji svet kojoj nije potrebna krv, potreban joj je predan rad naroda i negovanje zajedništva, konstantan rast mira koji počinje u srcima ljudi.


     Ko su glasovi mira kada je reč o krizi u Siriji? Mnoge od njih ne možemo čuti iz ove pozicije. To su majke, očevi i deca koji žele da odu do tržnice ili u školu bez straha. To su ljudi, koji su mukotrpno radili za Siriju, za ideju Sirije kao moderne i sekularne države.


     Neke sirijske glasove slušamo konzistentno od samog početka krize. Mnogi od njih su anonimni i govore nam o nepravdama i užasnim prizorima. Daju se brojke i upire se prstom. Krivica se svaljuje možda tačno, možda i ne. Sve se odvija izuzetno brzo, komentatori i političari donose odluke u žurbi i gledaju samo prema uglu koji će podržavati njihova uverenja. Ali, u žaru ludila i nasilnog etničko/političkog konflikta, moramo slušati i postavljati pitanja, moramo čuti i govoriti sa dozom nesigurnosti jer sigurnost je ta koja može odvesti narod i zemlju u pakao rata.


     Lice sirijskog muftije sigurno nije poznato zapadnom svetu, ali ako smo išta naučili iz prošlih konlikata, onda je to važnost sveobuhvatnog dijaloga. On i mnogi Sirijci koji imaju mir u svojim srcima trebali bi biti pozvani u veće sa drugim državama, da ispričaju svoje priče i da ponude put napred za sirijski narod. Ujedinjeni Narodi ne bi smeli biti arena za glasove moćnih igrača, UN bi trebao biti forum za ovakve sirijske glasove. Moramo se staviti u ulogu sirijskog naroda i pronaći miran put napred da bi zaustavili ovaj podivljali nalet prema ratu kojeg majke, očevi i deca Sirije ne žele i nisu zaslužili. 


     Svi znamo da postoje imami, sveštenici, časne sestre, očevi, majke, mladi ljudi, širom Sirije koji vape za mirom. Kada žene u hidžabu nakon bombe ili masakra viču svetu 'haram, haram', saslušajmo ih.


     Moderni heroj mira, čije ime znamo i čiji smo glas čuli je majka Agnes Mariam. U njenoj zajednici njen glas se čuo jasno, čisto i glasno. Tako bi se trebao čuti i na zapadu. Kao i mnogi ljudi u Siriji i ona se našla u situacijama opasnim po život, ali za mir odlučila je da rizikuje lično postojanje, za sigurnost i zaštitu drugih. Ona je otvoreno progovorila o nedostatku istine u našim medijima kada je reč o Siriji, kao i o teroru i haosu kojeg 'treća strana' širi zemljom. Njene reči nas suočavaju i izazivaju jer ne odražavaju sliku događanja u Siriji kakvu smo stvorili tokom više meseci čitajući naše novine i prateći vesti na našim televizijama. Velika količina terora je uvezena, naučili smo od nje. Ona nam može reći o hiljadama hrišćanskih izbeglica koje su morale pobeći iz svojih domova zbog uvezenih islamističkih ekstremista. Ali, brige majke Agnes Mariam, bez obzira na religiju, su za sve žrtve terora i konflikta, takve bi i naše morale biti.


     U našim srcima znamo da rat nije odgovor za Siriju (ni za Iran). Intervencija u Siriji bi samo pogoršala situaciju. Verujem da sve sukobljene strane čine ratne zločine i da će snabdevanje oružjem dovesti samo do još većeg broja mrtvih. SAD, Velika Britanija, NATO i sve druge strane vlade bi se trebale skloniti iz Sirije i prestati sa finansiranjem sukobljenih strana.


     Treba da podupiremo Sirijice koji žele da grade mir u Siriji, koji žele pomoći 22 miliona stanovnika da se konflikt završi bez daljnjeg širenja haosa i nasilja."


      Prevod: Marko K. (advance.hr)
Naslov originala: NO to war in Syria
Autor: Mairead Corrigan Maguire
Direktan link na original: http://www.commondreams.org/view/2012/06/29-0
Datum objave originala: 29.6.2012
(commondreams.org)

Нема коментара:

Постави коментар