Nakon ovog suđenja, ostao je bolan utisak da je na odluku suda uticala Kepirova starost i zdravstveno stanje, a što su skandirajući potencirale i njegove pristalice.
Ako je Kepiro ostario, zločin u kojem je od 20. do 23. januara 1942. godine ubijeno ili pod led na Dunavu gurnuto 1.246 Jevreja, Srba i Roma i dan danas je bolna rana na srcu Novog Sada i svih građana koji su tada izgubili najmilije.
Kada se tome doda i da je ovaj nekadašnji kapetan mađarske žandarmerije krajem Drugog svetskog rata bio dva puta osuđen na zatvorske kazne zbog spomenutih zločina i da je zbog toga pobegao u Argentinu, najmanje što žrtve zaslužuju jeste da se suđenje ponovi. Bez obzira na Kepirove godine i zdravlje.
Ako sud u Budimpešti nije u stanju da to suđenje organizuje, sud u Novom Sadu jeste. Makar mu se sudilo u odsustvu.
(Biro za informisanje Lige socijaldemokrata Vojvodine, 18.07.2011.)
Нема коментара:
Постави коментар