уторак, 7. јун 2011.

ČANAK: KAKO DRŽAVNI ORGAN MOŽE DA IMA SLAVU?


     BEOGRAD – Kako je moguće da državni organ u sekularnoj državi ima slavu – upitao je danas u Skupštini Srbije predsednik Lige socijademokrata Vojvodine Nenad Čanak premijera Mirka Cvetkovića. Naime, kako je rekao, on je dobio poziv od Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije u kojem piše da ga pozivaju na "proslavu dana Ministarstva, dana policije i slave policije". 

     – Kako može da se Ustav Republike Srbije krši i to masovno u domenu sekularnosti, obzirom da niz javnih preduzeća u Republici Srbiji ima svoje slave iako je, ponavljam, Srbija sekularna država, i da to nikome ne zasmeta, a da se istovremeno svaki put kada se pomene decentralizacija poziva na Ustav i nemogućnost njegovog čak ni slobodnijeg tumačenja, a kamoli kršenja, dok je ovo direktno izmena karaktera države u kojoj živimo – naveo je Čanak. On je upitao i "ko će da odgovara za to što je Srbija potiho prevedena iz sekularne u teokratsku državu"?   

     Čanak je takođe upitao i kako je moguće u sekularnoj državi da sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve na Kosovu dobija plate, doprinose i ostale prinadležnosti iz Budžeta Republike Srbije, a ostale verske zajednice na Kosovu ne. 

(BILSV, 07.06.2011.)

1 коментар:

  1. Moj stav je sledeći: Sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve je trebalo da odbaci i javno se usprotivi takvim zahtevima državnih organa. U današnje vreme religija treba da odigra važnu ulogu u pomaganju ljudima da se suoče sa sve većom krizom i teretom koji se pred njih postavlja. Crkva treba preko svojih predstavnika-službenika da edukuje, hrabri i savetuje ljude, i to ne samo vernike, već svu Božiju decu kojoj je pomoć potrebna. Deset zapovesti se sve manje poštuju, čak i od onih koji sebe kvalifikuju kao prave vernike i poštovaoce vere. Isterivanje đavola iz državnih ustanova je uzaludan posao, jer je đavo u ljudima, a ljudi upravljaju stvarima (''džabe ste krečili''). Mi treba da se pridržavamo deset zapovesti i bez da nas na to neko podseća, ali dok to ne naučimo da radimo neko mora da odigra svoju ulogu, a ne da se slave beskorisne stvari. Čovek - pojedinac, mora da savlada prvo sebe i tek onda ojačan unutrašnjom energijom uma i tela pomaže one oko sebe. Ali, vratimo se, za kraj, na suštinu. Ova država, i ostale države, sebe gledaju kao nadređene i prema tome prilagođavaju zakone i vladaju. A pojedinac koji je, u stvari sam svoja država, trpi sav teret na koji malo ili nikako može da utiče. Piramida je obrnuto postavljena i tako je država, vladar i vlast dospeo na vrh. Sve treba da počiva na jedinki, zatim na porodici, i da se širi sve do nivoa države i da kažemo - ''Ujedinjenih Naroda''. Dakle, država je pri dnu te piramide, kao što je i u slučaju izbora, birač na vrhu, a izabrani na dnu. Oni sa dna treba da budu serviseri onih na vrhu, do porodice i pojedinca. Kada se to uspostavi nastupiće blagostanje u dušama ljudi i njihovih porodica, država će obavljati dostojan posao, a prevaranti nestajati jer u takvom svetu za njih neće biti mesta. Gde uloga Crkva treba da bude u svemu tome, jasno se vidi... najmanje na slavama.

    ОдговориИзбриши