Prema pisanju austrijskog dnevnika "Kerntner tagescajtung", Ašner je umro prirodnom smrću u domu za stara lica.
Inače, Ašner je važio za jednog od najtraženijih ratnih zločinaca iz doba Drugog svetskog rata. On je negirao sve optužbe, a austrijske vlasti su odbile njegovo izručenje Hrvatskoj.
Nakon rata on je pobegao u Austriju, gde je živeo pod imenom Georg Ašner u Klagenfurtu. U Austriji je 2004. pokrenut postupak protiv Ašnera zbog optužbe da je počinio genocid, a 2005. je usledio zahtev Hrvatske za izručenje.
Austrijske vlasti nisu odobrile zahtev za izručenje Ašnera i obustavljeni su svi sudski postupci protiv njega zbog lošeg zdravstvenog stanja.
Istoričar Alen Budaj otkrio je da je Ašner od maja 1941. do februara 1942. bio šef policije u Požegi, a Centar "Simon Vizental", pozivajući se na Budaja i više od 10 svedoka koji su potvrdili Ašnerovu ulogu, stavio je Ašnera na svoj popis najtraženijih nacističkih ratnih zločinaca.
Ašner je u razgovoru za austrijski časopis Profil 2004. godine i sam izjavio da je samo devet meseci nakon obuke postavljen za komandanta policije u Požegi, tvrdeći da su ga ustaše, zato što je u tom svojstvu progonio pripadnike ustaškog pokreta koji su učestvovali u pljačkama, mesecima progonile i zatvarale.

Austrija je dosad odbijala hrvatski zahtev za izručenje jer su sudski eksperti Ašnera proglašavali nesposobnim za ispitivanje i praćenje sudskog postupka.
Poslednji atest veštaka predat je maja prošle godine i u njemu je lekar tvrdio da je Ašner oboleo od demencije i da ne može da mu bude suđeno.
Нема коментара:
Постави коментар