среда, 10. август 2011.

ODRI TATU, VELIKA FRANCUSKA ENIGMA

     Glumica Odri Tatu ne voli slavu i nikada nije snimila holivudski film, zapravo više voli da bude sama i da plovi brodom koji je nedavno kupila u želji da iskusi slobodu i maštarenje daleko od svetlosti reflektora.
     Popularna francuska glumica Odri Tatu (Audrey Tautou) ne doživljava sebe kao "superzvezdu". Od kada je pre deset godina ulogom Amelije očarala publiku, holivudski scenaristi zasipali su je predlozima za raznovrsne uloge. Foto aparati su pratili svaki njen korak, a svetska štampa je pisala o njoj kao o delu međunarodnog "džet – seta".

     Iako bi mnoge njene koleginice rado iskoristile internacionalnu slavu koju je film Čudesna sudbina Amelije Pulen (Le Fabuleux destin d'Amélie Poulain, 2001, aka The Fabulous Destiny of Amelie Poulain) ostvario, i spakovale kofere put Los Anđelesa, ova devojka sa svoje 34 godine (rođena je 9. avgusta 1978.) radije ostaje kući. Ona tvrdi da nikada nije želela da snima holivudske filmove i da ta filmska industrija nije bliska njenom senzibilitetu. U filmu Da Vinčijev kod (The Da Vinci Code, 2006) glumila je sa holivudskim zvezdama, ali je sve snimano na evropskom području. 

     Ova francuska glumica priznaje da iako zvuči paradoksalno, imajući u vidu profesiju kojom se bavi, nikada nije volela da bude u centru pažnje. Nagla popularnost nije joj prijala i nikada nije volela da priča o svom privatnom životu. Tatuova smatra da odlazak u Holivud donosi višestruke promene. Naime, osim uloga koje mogu biti primamljive glumci dobijaju i jedan veliki teret koji američka filmska industrija intencionalno pravi. Naime, objašnjava glumica, osim velike popularnosti američkog filma postoji i čitava mašinerija koja stvara filmske zvezde koje postaju pravi brend, lišen privatnosti i slobode. Tatuova zaključuje da nije želela da postane deo takvog sistema jer nije vrsta osobe koja voli da bude deo svakodnevne medijske pompe. 

     Nedavno je snimila film Beautiful Lies i mnogi uočavaju sličnost njene uloge u ovom filmu sa ulogom Amelije. Ovom prilikom ona glumi frizerku pod imenon Emili (Émilie Dandrieux) koja svim svojim mušterijama daje ljubavne savete, iako za sebe ne nalazi rešenje. Jedina osoba kojoj ne uspeva da pomogne je njena majka koja je razočarana u ljubav. Stvari kreću naopako kada Emili dobije anonimno ljubavno pismo i dođe na ideju da ga pošalje svojoj majci u želji da je razveseli. 
     Tatuova se ne identifikuje sa svojim likovima i tvrdi da ne voli da se meša u tuđe živote jer ne veruje da može naterati druge ljude da budu srećni ako su nesrećni. Ipak svako pravilo ima i izuzetak. Tatuova priznaje da ume da bude saosećajan prijatelj i da razume želju ljudi da pomognu voljenom biću ako je nesrećno. Ona razume lik Emili i njenu želju da pomogne svojoj majci. 
     Ovo je druga po redu saradnja između reditelja Pjera Salvadorija (Pierre Salvadori) i Tatuove. Prethodno su sarađivali na filmu Neprocenjivo (Hors de prix, 2006, aka Priceless) koji je inspirisan filmom Doručak kod Tifanija (Breakfast at Tiffany's). Zanimljivo je da je Tatuova dobila ime po čuvenoj francuskoj glumici Odri Hepbern (Audrey Hepburn) i da su je na početku karijere česo poredili sa njenom velikom prethodnicom. 

     Glumica je zadovoljna saradnjom sa rediteljem Salvadorijem koja joj je prijala jer su već sarađivali. Takođe je uživala i na samom snimanju koje je održano u živopisnom ribarskom gradiću na jugu Francuske. 

     Glumica se osvrnula na glavnu okosnicu zapleta filma i činjenicu da pisanje pravih pisama izumire u doba interneta i elektronske pošte. Tatuova priznaje da i dalje piše prava pisma i da nije deo raznih internet "socijalnih mreža" jer ih ne razume. Tvrdi da nema mnogo vremena koje može provesti sa prijateljima, a naročito nema vremena da stvara virtuelna prijateljstva. 
     Ovu zagonetnu i zavodljivu glumicu često doživljavamo kao stidljivu osobu koja svoju privatnost krije u strogoj tajnosti. Odri Tatu je zadovoljna svojom karijerom i voli da radi sve na svoj način jer se samo tako oseća kao samostalno ljudsko biće. 

     Deluje kontradiktorno njena tvrdnja da ne voli svetlost reflektora kada imamo u vidu da je uspešno zamenila Nikol Kidman (Nicole Kidman) u ulozi Koko Šanel u filmu iz 2009. godine Koko pre Šanel (Coco avant Chanel, 2009, aka Coco Before Chanel). Film je režirala An Fontejn (Anne Fontaine), a Tatuova je pobrala dobre kritike u američkim i evropskim medijima. Iako voli samoću, ova glumica je uspešna i kada radi u okviru brojne filmske ekipe. Ona objašnjava ovu protivrečnost činjenicom da iako voli posao glumice duboko u sebi oseća da nije stvorena za takav stil života. Zbog toga Tatuova veoma pažljivo bira uloge koje će igrati. 

          Nedavno je kupila brod kako bi mogla u svakom trenutku da se osami i opusti. Uzima časove da bi bila u mogućnosti da ga sama vozi. Duhovito, ali iskreno, priznaje da više voli da sanjari kako postaje mornar nego što razmišlja o budućim ambicioznim glumačkim poduhvatima. Ona smatra da posao glumca teško može zadovoljiti maštu na pravi način jer kada to poželite dolazite u situaciju da budete neshvaćeni ili čak ismejani. Glumica veruje da je imala mnogo sreće sa ulogama koje je igrala. 

     Kada bira ulogu koju će prihvatiti Tatuova pre svega traži raznovrsnost. Ona ne voli stereotipe koji često prate svakog glumca ili glumicu. Ne dopada joj se što publiku najčešće asocira na otkačene, maštovite romantične komedije dok mnogi nemaju u vidu činjenicu da je igrala na primer i u zahtevnoj drami, odnosno filmu pod imenom Slatke pokvarene stvari (Dirty Pretty Things, 2002).
     Odri Tatu je najavila nove filmove u kojima možemo videti njen raskošan talenat. Pojaviće se u filmu koji su režirala braća David i Stephane Foenkinos (La délicatesse, 2012, aka The Delicacy), koji je adaptacija knjige La Delicatesse koju je napisao David Foenkinos. Tatuova je najavila i da će se pojaviti u filmu Therese D. Ovaj film Kloda Milera (Claude Miller) je adaptacija romana Therese Desqueyroux, a napisao ga je Fransoa Morijak (Francois Mauriac). Tatuova glumi i u drami sa elementima misterije pod imenom Des vents contraires (2011, aka Headwinds) u režiji Jalila Lesperta. Glumica ponovo sarađuje i sa rediteljem Sedrikom Klapišom (Cedric Klapisch) u filmu Casse-tête chinois (2012, aka Chinese Puzzle) gde glume i Sesil de Frans (Cecile De France) i Roman Duri (Romain Duris). Ona je ranije sa Klapišom sarađivala i na filmu Spanski apartman (L' Auberge espagnole, 2002, aka The Spanish Apartment) i njegovom nastavku pod imenom Ruske lutke (Les Poupées russes, 2005, aka The Russian Dolls). 
     Odri Tatu priznaje da joj je najteži posao u životu bio da nauči kako da pobegne od očiju javnosti.
 Libertin, Le (2000)
[BLUDNIK]
Battement d'ailes du papillon, Le (2000)
[LEPTIR BEZ KRILA] 
À la folie... pas du tout (2002)
[VOLI ME, NE VOLI ME]
Dirty Pretty Things (2002)
[SLATKE POKVARENE STVARI]
Long dimanche de fiançailles, Un (2004)
[VERIDBA JE DUGO TRAJALA] 
Ensemble, c'est tout (2007)
[ZAJEDNO, TO JE SVE]
Coco avant Chanel (2009)
[PRE KOKO ŠANEL]

Нема коментара:

Постави коментар