среда, 26. октобар 2011.

CITATI: IVO ANDRIĆ


- Ako, sa krajnjim naporom, čoveku koji stari pođe za rukom da se održi uredan i čist, to je sterilizovana čistoća apoteke, a ne čistoća cveta.
- Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
- Celog veka se lečimo od nesrećnog detinjstva.
- Čim jedna vlada oseti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga.
- Čoveka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto deli besplatno.
- Čovek koji ne voli nije sposoban da oseti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije.
- Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!
- Da je ćutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i deca vole da pričaju.
- Dođu, tako, vremena, kada pamet zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati!
- Dugi su i zamršeni računi i obračuni između onih koji imaju i ne daju i onih koji nemaju ništa do svojih potreba.
- I vrline jednog čoveka mi primamo i cenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima.
- Ima izvesnih mislilaca čija filozofija nije ništa drugo, do neki duševni komoditet, neko rimovanje misli.
- Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne mogu da nas obeshrabre.
- Ima u nekim ljudima bezrazložnih mržnji i zavisti, koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu da stvore i izmisle.
- Imati veliku snagu, fizičku ili moralnu, a ne zloupotrebiti je bar ponekad, teško je, gotovo nemoguće.
- Ja sam, Envere, u mojoj literaturi došao do avlinskih vrata, a ti si ušao u kuću. (o Enveru Čolakoviću)
- Kad počnemo da se pitamo šta ćemo sa svojim životom (kod nekih se to pitanje postavlja i u mlađim godinama, a kod većine sa prvim pojavama starenja), to je znak da silazimo sa pravog puta i da život ne zna šta će sa nama. Jer, ne živimo mi život, kao što u svojoj slepoj egocentričnosti mislimo, nego život upotrebljava nas, upravlja nama i odbacuje nas kad više ne možemo da poslužimo njegovim nama nepoznatim ciljevima. Posle toga mi još "živimo" neko vreme, ali samo po inerciji, krećući se sopstvenim pogonskim sredstvima, dok nas taj život ne skloni sa piste kao smetnju svom živom saobraćaju. 
Dešava se, naročito na putovanjima i kad ostanem duže sam, da izgubim račun o vremenu i o sebi u njemu, da mi posve nestane utvrđeno osećanje vremena, kao što čoveku nestaje daha, da gubim brzinu i padam kao mrtav predmet, sopstvenom težinom. Tada se gubi najpre sećanje, pa svest o sebi i svojim dimenzijama, planovima, dužnostima i potrebama, naglo slabi volja i odliva se snaga od nas. U tom stanju, kad bi potrajalo, ne bi se moglo živeti ni onoliko koliko čovek može izdržati bez vode ili bez hrane, jer od njega postaje živo ništa koje se gubi u opštem, bezimenom postojanju."
- Ko čini dobro, od njega se još više dobra očekuje.
- Ko je duga veka, taj nadživi sve, pa i svoje zasluge.
- Lepša duša dublje jeca.
- Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.
- Ljudi često celog veka vuku za sobom obzire, kao lance, a na kraju vide koliko su nedostojni i nepotpuni.
- Ljudi koji ne paze šta govore i ne vode računa kad šta govore ni pred kim govore, a mnogo više misle o tome kako izgledaju i kakav utisak ostavljaju dok govore, nisu ni prijatni ni korisni, i sa priličnom verovatnošću može se kazati da će celoga života biti i sebi i drugima nezgodni i teški. Ali, sa druge strane, ljudi koji samo na to paze i samo o tome vode računa, a ni po čemu drugom nisu ništa bolji. Naprotiv. U ovom slučaju pravi put je zaista u sredini.
- Ljudi koji sami ne rade i ne preduzimaju ništa u životu, lako gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu.
- Ljudi male pameti retko se boje da ne budu dosadni.
- Ljudi vole razgovore o padu i poniženju onih koji se suviše visoko uzdignu i polete.
- Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi.
- Mladost je sretno doba u kome čovek počinje da veruje u sebe, a još nije prestao da veruje drugima.
- Mnogi postignu ono što su hteli, a izgube sebe.
- Možda je u početku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri.
- Nisu svi ljudi tako rđavi i kao što to rđav čovek misli.
- Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i srećno proživljena nesreća.
- Ništa ne može tako da nas prevari kao naše rođeno osećanje smirenosti i prijatnog zadovoljstva tokom stvari.
- Ništa nije teže ni strašnije nego gledati svet oko sebe očima bivše lepotice.
- Od svog porekla i detinjstva ne može se lako pobeći.
- Oko lepote su uvek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi.
- Onaj koji ne iznosi nežni cvet svoje duše na vetrove iskušenja, pa makar ga i celog spasio i preneo do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao.
- Ono što je najlepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izražaja. Mnogo šta što je zlo u nama izčezava, a ono što je dobro ustostručuje se.
- Prekori između starih i harmoničnih supružnika bezazleni su, bez oštrine, ne sudaraju se nego klize lako kao oni kamenčići beluci koje je reka u toku godina zaoblila i uglačala do savršenstva, tako da više vezuju par ljudi nego što ga dele.
- Primitivni i ograničeni ljudi imaju razvijenu sposobnost nadanja. Kod umnih i darovitih ljudi ta moć je, čini mi se, manja.
- Rana koja se krije, sporo i teško zarasta.
- Rat, i najduži, samo protrese pitanja zbog kojih se zaratilo, a njihovo rešenje ostavlja vremenima koja nastupaju posle sklapanja mira.
- Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje.
- Smrt ne čeka niko odveć dugo.
- Svi mi umiremo jednom, a veliki ljudi po dva puta: jednom kada ih nestane sa zemlje, a drugi put kada propadne njihova zadužbina
- Svi pravi životi su lepi i teški.
- Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo.
- Što ne boli - to nije život, što ne prolazi - to nije sreća.
- Tok događaja u životu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podneti, u dobroj meri zavisi od nas.
- Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živeti.
- U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne ume da mrzi.
- Vrednost lepote je u beskrajnoj raznolikosti vidova u kojima nam se javlja. U tome je i njena oplemenjujuća snaga i njena najveća draž.
- Za one koji su nošeni mladošću i gonjeni željom, i dužina očekivanja i gorčina neizvesnosti samo su sastavni deo velike slasti koju ljubav svakome obećava.
- Zarazna je i razorna moć laži.
- Zašto je od svih stvorova samo čoveku dano da može da zamrzi svoj život?
- Zvezdanog neba i ljudskog srca nikad se čovek neće moći nagledati.
- Žena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga sveta.
- Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
- Životna snaga jednog čoveka meri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja.

Нема коментара:

Постави коментар